Adresa: Dugi dol 58c, 10000 Zagreb
OIB: 59552791905
Skupna prodaja Zagreb: 098/332-949

Organizacioni voditelj: Mladena Gavran
Umjetnički voditelj: Miro Gavran

Kritike - Pivo

  • ŽIVOTNI CIKLUS ISPRIČAN UZ PIVO – Novi kazališni hit Mire Gavrana predpremijerno pred Novogradiščanima
    © SLAVONSKI.hr, 26.2.2015., Simonida Tarbuk
    Smanji kritiku

    ŽIVOTNI CIKLUS ISPRIČAN UZ PIVO – Novi kazališni hit Mire Gavrana predpremijerno pred Novogradiščanima

    NOVA GRADIŠKA – Baš poput, dobro ohlađenog, naciji omiljenog pića u vrući, ljetni dan, novogradiškoj je publici sjelo kazališno, Gavranovo „Pivo“. Jer, nitko ne zna na tako ugodan, pitak i jednostavan način, prenijeti najveće životne istine, poput Mire Gavrana. I nitko nije toliko željan otkrivanja vječnih tajni međuljudskih odnosa. Tražite li, stoga, jedinstvenu priču o zaokruženom životnom ciklusu i odnosu očeva i sinova, „Pivo“ nudi dobre odgovore jer, kako reče još dobri, stari Tolstoj, svaka je obitelj pomalo slična.

    Pokazala je to i najnovija kazališna poslastica Mire Gavrana, predpremijerno odigrana kod kuće, u prepunoj dvorani Doma kulture, u društvu autora i supruge mu, glumice Mladene Gavran. I ponudila niz sjajnih, jednostavnih i svima razumljivih odgovora, na uglavnom, komplicirana životna pitanja. Ili, je, kako to uvijek zaključimo nakon Mirinih predstava, život, zapravo, savršeno jednostavan, a mi smo ti, koji ga svojim odnosima, činimo složenim. U svakom slučaju, „Pivo“ je predstava za muškarce, koju, itekako, mogu gledati i žene, predstava koja se na sjajan način poigrava mitološkim i mačističkim stereotipima, ali i onim suptilnim notama koje, unatoč nešto drugačijem tipu odgoja, postoje u odnosu svakog oca i sina. Uz vrhunski tekst i Mirinu omiljenu temu međuljudskih odnosa, predstava je to, koja scenaristički i redateljski (autor je priliku i palicu ponudio našoj proslavljenoj glumici Heleni Buljan i nije pogriješio), najavljuje neki novi, značajno moderniji Teatar Gavran.

    Slučajno, ili namjerno, „Pivo“ je režirano kao iznimno dinamični ( baš, kao što je i život sam), igrani film, prepun malih, značajnih sličica i sekvenci, koje, nam, uglavnom, određuju daljnji tok života, pričica kroz koje autor, u 90-ak brzih i zabavnih minuta, donosi sjećanja na vlastito odrastanje i odnos s roditeljima, ali i govori kako su neke životne istine, vječne i nepromjenjive. Priča oca i sina, kroz sjajnu glumačku interakciju Zlatka Ožbolta i glumački iznimno uvjerljivog Jakova Gavrana (roditelji, uistinu, mogu biti ponosni), vodi nas na putovanje od 60-ak godina, zaključujući životni ciklus tamo gdje je sve i počelo. Novim rođenjem, ali i nekom novom fazom odnosa. Prilika je to, za promišljanje, ali i za nazdravljanje. Naravno, uz pivo, jer, i najnoviji komad Mire Gavrana, zasigurno će zaslužiti zdravice, gdje god da se pojavi. Pljesak njegovih Novogradiščana, i ovaj je put, poslužio kao najiskreniji oblik kritike. Predstava sada može krenuti na put.

    © SLAVONSKI.hr, 26.2.2015., Simonida Tarbuk

  • Svaki tata može se prepoznati u "Pivu"
    © VEČERNJI LIST, 9.3.2015., Bojana Radović
    Smanji kritiku

    Svaki tata može se prepoznati u "Pivu"

    Ono što je za mamu i kćer bio "Sladoled", za oca i sina je "Pivo", nova komedija Mire Gavrana, koju je u režiji Helene Buljan Teatar Gavran premijerno izveo u Lisinskom. Priča je to o obitelji i tijeku vremena kroz vizuru samohranog roditelja i sina jedinca. Mnogi će se očevi prepoznati u drami zbog ambicija koje su nametali djeci, ali prepoznat će i način na koji su se djeca od tih ambicija odmicala.

    Glumica Helena Buljan režirala je "Pivo" baveći se onim što najbolja zna – glumom. Njeni su junaci dobri u svojim izvedbama, posebno Zlatko Ožbolt u ulozi oca koji brine o sinu od trenutka kad je bio beba u kolicima do dana kada ga prati na seniorski turnir za starije od šezdeset godina. Ožbolt ulogu gradi samo na glumačkom umijeću, uz malu pomoć šminke i rekvizita (jastučić ispod majice kao pivski trbuh). Na sceni je i mladi Jakov Gavran, koji zaokružuje ovu obiteljsku priču smještenu u obiteljsko kazalište.

    © VEČERNJI LIST, 9.3.2015., Bojana Radović

  • Duhovita i tužna priča
    © VIJENAC, 19.3.2015., Mira Muhoberac
    Smanji kritiku

    Duhovita i tužna priča

    Predstava Pivo, nastala prema istoimenoj komediji Mire Gavrana i premijerno prikazana u Maloj dvorani Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskoga 5. ožujka pred prepunim gledalištem, zrcalni je odraz Gavranove komedije Sladoled: dok se u Sladoledu prikazuje život majke i kćeri od početka do kraja pa ponovno od početka života, u tekstu i predstavi Pivo prikazuje se život oca i sina od rođenja djeteta kojemu je majka umrla drugi dan nakon poroda do ponovno uspostavljena sretnoga života s ocem u očevoj 83. godini. Miro Gavran dobro poznaje sve finese izrade dramaturškoga ključa za uspjeh u Teatru Gavran koji vodi sa suprugom Mladenom Gavran, istaknutom dramskom umjetnicom. Komedija Pivo, koja se upravo prevodi na njemački, engleski, poljski i ruski jezik, poigrava se stereotipnim predodžbama o muškom svijetu i odlasku na pivo te implicitnom rečenicom „Idemo na pivo“. Redateljica je Helena Buljan, istaknuta hrvatska glumica s velikim pedagoškim iskustvom na Akademiji dramske umjetnosti, koja režiju najvećim dijelom pretvara u minucioznu redateljsko-glumačku suigru s glumcima.

    Kao i u prvom dijelu duološke komedije, i u njezinu zrcalnom nastavku prikazuje se zajednička sudbina roditelja i djeteta, a u toj sudbini svojevrsna dokumentaristička alegorija ljudskoga života. Zlatko Ožbolt, u ulozi neimenovana Oca na početku predstave sa studentske dvadeset i tri godine kao samohrani otac pokušava umiriti dvomjesečnoga Sina u kolijevci, a na kraju predstave Jakov Gavran kao tad šezdesetogodišnji Sin Ivo pokušava udobrovoljiti depresivnoga oca, osamdesettrogodišnjaka, da ponovno počne raditi kao teniski trener, spremajući ga za turnir veterana 60 plus. Zlatko Ožbolt tako na pozornici prolazi put od 23. do 83. godine, a Jakov Gavran od 8. do 60. Početni snimljeni dječji glas u kolicima i dječji plač koji se čuje snimljen iza pozornice kao provodni motiv prikaza novoga života vješto i precizno rabi redateljica određujući tempo predstave „statusno prosječne“ hrvatske obitelji. Scenografija Marte Crnobrnja dobro ocrtava tri temeljna i skromna prostora života i predstave: klupa u parku s lijeve strane pozornice pretvara se u klupu u svlačionici nakon teniskoga treninga i klupu u domu umirovljenika, u sredini prostor šanka kafića-gostionice Tačke označava žeđ za pivom kao žeđ za životom muških protagonista, a s desne strane skromno namješten očev stan mjesto je odrastanja, svađe i pomirenja oca i sina. Kostimi u realizaciji Emine Kušan konkretiziraju odjeću kao topao, ljudski znak dvojice protagonista. Izbor glazbe Nevena Zebića poantira protok predstave: kolica koja vozi Otac postaju kolica koja vozi Sin, a glavna je igra upravo igra u kojoj Otac i Sin oponašaju mehanizam tzv. tačaka, tj. kovitlanje života s teretom i promjenljivom srećom koje izgrađuje kuću odnosa.

    Gotovo filmsko nizanje kadrova i sekvencijsko rezanje života uz naizgled jednostavan, a inteligentno napisan dijalog omogućuje glumcima uspješan prikaz prohoda cijeloga „muškoga“ života u jednoj predstavi, ali i mogućnost komedijskih naglašavanja i preobrazbe.

    Zlatko Ožbolt kao Otac dosljedno i čvrsto prikazuje karakter oca koji se lomi između teških životnih okolnosti: čvrstim stavom i pogledom te preciznim govorom konkretizira stanja nastala gubitkom žene, promašenim ljubavnim vezama, nemogućnošću uspostavljanja braka, trenerskom ambicijom da od sina stvori vrhunskoga nogometaša pa tenisača. Tenisku lopticu zatim dikcijski i glumački točno prebacuje na stranu dobitnika: stvaranja teniskoga šampiona od unuka i spašavanja sinova braka. Jakov Gavran kao Sin šarmantno, lucidno i intrigantno prikazuje karakter sina koji se lomi između želje da udovolji očevim sportskim ambicijama i vlastite želje da studira književnost i piše književna djela. Dojmljivo se i snažno pretvara u gubitnika kad gubi teniski meč s ocem nakon napisane knjige o svojemu djetinjstvu i ocu. Ipak najbolje glumačke trenutke Zlatko Ožbolt i Jakov Gavran ostvaruju u zajedničkoj suigri. U tim odskakanjima teniske loptice i stroja za pisanje salve smijeha koje se šire premijernim gledalištem pretvaraju se u tišinu i suze radosnice i žalosnice u gledateljskom prepoznavanju vlastitih života.

    Od niza izvrsnih scena izdvajam onu kad osmogodišnji Sin čita domaću zadaću zamišljenoj publici o svojoj mami, koju nikad nije upoznao, a Otac ga sluša u dubini, i onu kad četrdesetšestogodišnji Sin i Otac uspavljuju malu Lanu te izvrsnu preobrazbu Oca i Sina prije novoga treninga i zajedničkoga početka. Višeslojevitost Gavranova teksta, koji je na prvi pogled jednostavan, a na drugi životno težak i lagan istodobno, dubok i šarmantan, vidljiva je i u imenima koja se spominju: Ivin je sin Luka, a kći Lucija, žena Neda, Očeve su prijateljice Dragica, Ružica i Ena, a Sinova djevojka Lana...

    Precizna gluma, dosljednost, vrhunska dikcija i smisao za komičarske nijanse jamstvo su da će Zlatka Ožbolta publika prepoznati kao izvrsnoga Gavranova Oca. Detaljno razrađena gestikulacija i mimika, snažan glas, topao pogled i sinteza dramskoga i komičarskoga talenta jamče da se Sin Jakov Gavran ovom ulogom prometnuo u ozbiljnoga mladoga glumca s kojim ubuduće treba računati u novim zahtjevnim ulogama.

    © VIJENAC, 19.3.2015., Mira Muhoberac

  • “Pivo” - predstava pitka poput hladnog točenog
    © 24 sata express, 13.03.2015., Mia Mitrović
    Smanji kritiku

    “Pivo” - predstava pitka poput hladnog točenog

    U feel good atmosferi ova se komedija vješto poigrava muško-ženskim stereotipovima te se izruguje mačističkom pogledu na svijet, kao i nerealnim roditeljskim ambicijama.

    Ono staro vjerovanje da nakon sladoleda nipošto ne valja popiti pivo pokazalo se običnim mitom koji, ako je riječ o kazalištu, uopće ne stoji. Nakon što su se prošle godine majka i kći počastile sladoledom, došlo je vrijeme da otac i sin u maloj dvorani Vatroslava Lisinskog popiju pivo koje je na najbolji mogući način publici servirala glumica Helena Buljan, ovoga puta u redateljskoj ulozi. “Sladoled” i “Pivo” tako su se pokazali odličnom i nadasve komplementarnom kombinacijom, barem kad je riječ o Teatru Gavran.

    Nova komedija Mire Gavrana prati odnos samohranog oca i njegova sina u razdoblju od 60 godina. Otac (Zlatko Ožbolt) tipična je “frajerčina” koja voli sport, žene i pivo te sanja o tome da mu sin postane Wimbledonom ovjenčani tenisač. Njegov sin (Jakov Gavran) s druge je strane nježna dušica koja, na očevo užasavanje, od malih nogu pokazuje više sklonosti prema književnom pozivu nego sportu. Njihov odnos pretvorit će se u sukob nakon što sin objavi prilično negativnu knjigu o očevim ambicijama, no sve će se riješiti kad u obitelj stigne prvi unuk koji pokazuje veliki teniski talent...

    “Pivo” odiše toplinom, humorom i šarmom, a pitak je poput hladne točene u vrućim ljetnim danima. U feel good atmosferi ova se komedija vješto poigrava muško-ženskim stereotipovima te se izruguje mačističkom pogledu na svijet, kao i nerealnim roditeljskim ambicijama.

    Vrlo je vjerojatno da u njoj ima i nekih autobiografskih elemenata.

    Glumačke izvedbe su uvjerljive, baš kao i uvijek kad je u pitanju Teatar Gavran. Lijepo je gledati kako mlada zvijezda Teatra, Jakov Gavran, iz predstave u predstavu stasa u vrsnog glumca. Nakon uloge Hitlera u “Pacijentu doktora Freudea”, ovo mu je možda najbolja uloga. Zlatko Ožbolt u ulozi oca također je iznenadio i pokazao publici kako još spada među ponajbolje glumce svoje generacije.

    Voljeli bismo ga češće viđati u teatru. Predstava “Pivo”, baš kao i ostale Gavranove predstave, namijenjena je svima, a u njoj će posebno uživati predane pivopije. Zbog količine piva koju glumci popiju na sceni, sigurno će i većina gledatelja predstave poželjeti otići na pivo nakon teatra.

    © 24 sata express, 13.03.2015., Mia Mitrović

  • “Pivo” više od pića
    © Glas Koncila, 15.03.2015., Dora Žic
    Smanji kritiku

    “Pivo” više od pića

    Roditelji imaju ključnu ulogu u životima djece, a s vremenom, kako se i jedni i drugi mijenjaju - mijenja se i njihov odnos. U početku možda idealizirani roditelj kasnije postaje “neprijatelj” buntovnim tinejdžerima, a potom bi se mnoga djeca nesvjesno “pretvorila” u svoje roditelje i tek ih onda shvatila. Predstava zanimljiva naslova progovara upravo o odnosu oca i sina tijekom dugih 60 godina te o svemu što im život nosi.

    Mladi samohrani otac prati svoga sina u odrastanju, pokušava u njemu ispuniti svojue neostvarene ambicije... U početku dječak, a kasnije odrastao čovjek, sin Ivo ipak odlučuje krenuti svojim putom i ostvariti se neovisno očevim željama. Boca piva, kao simbol zbližavanja dvojice muškaraca, poveznica je svih faza koje otac i sin prolaze. Od znatiželjnog djetinjstva, kroz problematični pubertet sina pa sve do vremena kada se ocu rađaju unuci, potom i praunuci, povezani dvojac uvijek uspjeva pronaći zajednički jezik, upravo uz bocu omiljenog im pića.

    Situacije koje mnogi proživljavaju glumci su duhovito prenijeli na kazališne daske te na dinamičan način progovorili o obiteljskim odnosima. Uz notu tople iskričavosti prikazana je i prolaznost života. U tom višedesetljetnom periodu dolazi i do razmirica, ali s vremenom obojica dozrijevaju i shvaćaju koliko važnu ulogu imaju u životu onoga drugoga. Odnos oca i sina specifičan je i vrlo važan, često presudan, pa će se zasigurno brojni očevi i sinovi prepoznati u nekoj od uloga i scena predstave “Pivo”. Tomu pridonosi i stvaranje humorističnih slika dvaju tipova muškaraca: osjetljivog umjetnika i mačo športaša. Veza oca i sina teško je raskidiva jer gotovo uvijek postoji neka “boca piva”, kao metafora povezujuće sličnosti, makar je sami i ne priznavali.

    © Glas Koncila, 15.03.2015., Dora Žic

  • Predstava o pivu, očevima i sinovima
    © “Hrvatsko slovo”, 13.03.2015., Dražen Stojanović
    Smanji kritiku

    Predstava o pivu, očevima i sinovima

    Predstava Pivo poznatnoga hrvatskog književnika i najizvođenijega pisca Mire Gavrana i njegova Teatra Gavran imala je pretpremijeru 4. ožujka 2015. u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu. Pivo je komedija koja govori o ocu i sinu i njihovu odnosu tijekom šezdeset godina, koji autor prikazuje ulazeći u samu srž “muških razgovora”, koje očevi vode sa sinovima. Naravno, neizostavnim dijelom svih muških razgovora su šport i žene. Otvaraju se i druge mnogobrojne teme, a svaku od tih razgovornih tema glumci zatvaraju govoreći glasno najsmješniju stvar na svijetu - istinu. Tijekom predstave provlači se taj “muški odnos” koji autor dočarava kompleksnijim od ženskog odnosa majke i kćeri u predstavi “Sladoled”, a koji je na neki način prava kazališna poslastica. No, Gavran se i u ovoj predstavi bavi jednim od najtoplijih međuljudskih odnosa, onoga roditelja prema djetetu i djeteta prema roditelju, kao i međugeneracijskim odnosima, cikličnosti ljudskog života, no dotiče i bolnu i nažalost već uobičajenu pojavu rastave braka. Na humorističan način govori o razbijanju iluzije jednog roditelja o životnom pozivu vlastitoga djeteta. Predstava Pivo će zasigurno kao pravo osvježenje u kazalište vratiti i mlađu publiku. Autor i dalje njeguje svoj specifičan stil i na prozračan način tumači stvarnost oko nas, jučer i danas. Glumci Zlatko Ožbolt i Jakov Gavran izgradili su suptilne i uvjerljive životne likove, vođeni sigurnom redateljskom rukom ugledne hrvatske glumice Helene Buljan. Scenografiju je osmislila Marta Crnobrnja, kostime Emina Kušan, glazbu i ton izabrao je i tonski oblikovao Neven Zebić, svjetlo prilagodio i oblikovao Mario Vnučec a svoj prinos kao šminkerica dala je i Zdenka Mihelj.

    © “Hrvatsko slovo”, 13.03.2015., Dražen Stojanović

  • Uz Pivo o odnosu oca i sina
    © “Hrvatski tjednik”, 19.03.2015., Tomislav Držić
    Smanji kritiku

    Uz Pivo o odnosu oca i sina

    Još jednom je Miro Gavran opravdao naziv najizvođenijega i najprevođenijega hrvatskog dramatičara i suvremenog književnika. Nakon prošlogodišnje premijere komedije “Sladoled” u kojoj je aktualizirao odnos majke i kćeri, sada je iznenadio novom premijerom - predstavom “Pivo”, koju je izveo njegov svjetski poznat Teatar Gavran, a u režiji velike hrvatske glumice Helene Buljan. Njegova nova komedija govori o ocu i sinu i njihovu odnosu tijekom 60 godina, o dvije različite generacije, odnosno četiri, spominjujući i unuke. Samohrani otac, kojeg igra Zlatko Ožbolt, a sina Jakov Gavran, prolaze kroz razne faze života poigravajući se mačističkim mitovima i međugeneracijskim odnosima s mnogo humora i topline. Oba glumca kroz tečni tekst i scene autora, Mire Gavrana, prikazali su suvremene prepoznatljive karaktere koji vode kroz situacije koje su mnogi od nas preživjeli s roditeljima ili s djecom.

    Nakon brojnih domaćih i međunarodnih uspješnica i s čak 10 novih premijera drama diljem svijeta najavljenih samo za prva tri mjeseca ove godine, književnik Gavran još jednom se dokazao kao odličan suvremeni dramatičar, romanopisac, pripovjedač, kao najizvođeniji hrvatski autor u svijetu. Djela su mu prevedena na 37 jezika, dok su mu knjige imale preko 150 domaćih i inozemnih izdanja. Po njegovim dramama i komedijama nastalo je više od 250 kazališnih premijera diljem svijeta, a vidjelo ih je više od 3 milijuna ljudi. Jedini je živući dramatičar u Europi koji ima kazališni festival posvećen njemu izvan zemlje rođenja na kojem se igraju isključivo predstave nastale prema njegovim tekstovima, a koji od 2003. djeluje u Slovačkoj pod nazivom “Gavranfest”. “Pivo” kreće na turneju diljem zemlje, a u pripremi je i serija ljetnih gostovanja duž obale.

    © “Hrvatski tjednik”, 19.03.2015., Tomislav Držić