Adresa: Dugi dol 58c, 10000 Zagreb
OIB: 59552791905
Skupna prodaja Zagreb: 098/332-949

Organizacioni voditelj: Mladena Gavran
Umjetnički voditelj: Miro Gavran

Zaboravi Hollywood

Autor: Miro Gavran
Glume: Željko Königsknecht (Gabrijel), Jakov Gavran (Matej)
Režija: Miroslav Međimorec
Scena i kostimi: Jasmina Pacek
Dramaturg: Miro Gavran
Izbor glazbe: Neven Zebić
Oblikovanje svjetla: Mario Vnučec
Oblikovanje tona: Neven Zebić
Šminka: Zdenka Mihelj
Producent: Mladena Gavran
U protekla dva desetljeća "Zaboravi Hollywood" premijerno se izvodio od Hrvatske, Austrije i Slovačke pa do daleke Indije, nailazeći na topao prijem publike i kritike. Glavni junaci ove neobične priče su profesionalni glumac i profesor na kazališnoj akademiji, te mladi kazališni amater koji već godinama pokušava položiti prijemni ispit i postati profesionalni glumac. Susret mentora i zanesenog učenika, zahvaljujući njihovim različitim karakterima, rezultirat će dramatičnim i komičnim sukobima, koji će uz izobilje humora razotkriti do kraja i njih dvojicu i glumačku profesiju.

Predstava traje 1 sat i 20 minuta.

Kritike

  • Fraza 'pipl mast trast as' odjeknula s pozornice
    © Bojana Radović, Večernji list, 29.1.2017.
    Smanji kritiku

    Fraza 'pipl mast trast as' odjeknula s pozornice

    Sam Miro Gavran osuvremenio je svoj stari tekst

    Komedija „Zaboravi Hollywood“ izvođena je u Austriji i Slovačkoj, a novu hrvatsku verziju režirao je Miroslav Međimorec

    Komedija Mire Gavrana „Zaboravi Hollywood“ na sceni je već dvadeset godina, a izvođena je, osim u Hrvatskoj, u Austriji i Slovačkoj. Njezina nova verzija, u produkciji Teatra Gavran, primjerno (premijerno?) je prikazana u Maloj dvorani Lisinski, u režiji Miroslava Međimorca i dramatizaciji samog autora.

    Miro Gavran osuvremenio je priču o iskusnom glumcu i profesoru glume na Akademiji, kojem dolazi mladi amater s molbom da ga pripremi za prijamni ispit za glumu, na kojem je već nekoliko puta pao. U nju je uveo prepoznatljive situacije poput hollywoodskog filma za koji se u Hrvatskoj traži glumac za ulogu vodiča novinarima koji dolaze izvještavati iz rata te svojim likovima u usta stavi i neke vrlo prepoznatljive fraze poput famoznog „pipl mas trast as“. Tako kroz lekcije mentora i njegova učenika upoznajemo glavne junake priče u čijem je samom središtu ne samo umjetnički ego već i neizbježno starenje i smjena generacija, koja glumački svijet posebno bolno pogađa.

    Tako je apsolutni negativac onaj koji strahuje od mladih snaga, stariji glumac kojem su životni uspjesi (i Hamlet, i Richard III., i Igre, i Splitsko ljeto…) tek samoopravdanje za ljubomoru i podle poteze kojima će pokušati zaustaviti nadarenog mladića kojeg doživljava kao ljutu konkurenciju. Redatelj Miro Međimorec u ovoj se predstavi prije svega oslonio na svoje glumce – Željka Königsknechta i Jakova Gavrana.

    Ovdje, na sceni, onaj koji bi trebao biti zao postaje okvir u kojem onaj mlađi „bilda“ svoje mišiće na slavnim Shakespeareovim monolozima, što je i redateljski i glumački pošten posao.

    © Bojana Radović, Večernji list, 29.1.2017.

  • Uspjeti, a drugoga ne zgaziti
    © Dora Žic, Glas Koncila, 5. veljače 2017.
    Smanji kritiku

    Uspjeti, a drugoga ne zgaziti

    Miro Gavran: „Zaboravi Hollywood“, režija: Miroslav Međimorec, glume: Željko Königsknecht, Jakov Gavran; Teatar Gavran, KD Vatroslava Lisinskoga, Zagerb, 27. siječnja.

    Na glumačku se profesiju i okruženje često gleda kao na svijet reflektora, a glumce se percipira kao zvijezde, ljude koji žude za popularnošću i spremno se s njome nose. O glumi kao pozivu govori nova predstava Mire Gavrana, nagrađivanog pisca, čiji dramski tekstovi odišu humorom i dinamičnim dijalozima, ostavljajući mjesta promišljanju. Na daskama pozornice u novom se komadu susreću upravo dva glumca kojima „daske život znače“. Stariji uvaženi profesor glume i mladi kazališni amater spoj su suprotnih svjetova, njihovi su karakteri sukobljeni, ali s vremenom uviđaju i određene sličnosti. Zaneseni mladi učenik nakon nekoliko propalih pokušaja upisa na glumačku akademiju obraća se afirmiranom glumcu, od kojega računa dobiti pomoć kako bi napokon ostvario svoj poziv. Predstava snažno progovara o taštini, ljubomori i umišljenosti, koje nerijetko obuzmu osobu željnu uspjeha pod svaku cijenu. Mlad i talentiran zaljubljenik u glumu susreće glumca čiji je vrhunac karijere prošao. Treba stoga nadvladati suparništvo i ljubomoru, koje se lako mogu probuditi u očima obojice. Duhovita predstava s brojnim obratima uspijeva pokazati kompleksnost glumačke profesije, govoreći i o životnim prioritetima, odnosu prema drugima.

    Gluma, kako kazuje i lik predstave, treba biti „ogledalo prirode“ i zato nije pogrješno reći da je i poziv, ne samo profesija. Gluma je puno više od suhoparnoga čitanja tekstova i žudnje za reflektorima. Ipak, ne samo u glumačkom svijetu, nego u svakoj profesiji i međuljudskom odnosu, više od svega treba shvatiti da želja za vlastitim uspjehom ne smije postati želja za tuđim neuspjehom.

    © Dora Žic, Glas Koncila, 5. veljače 2017.

  • Kazalište kao život
    © Tomislav Kurelec, KAZALIŠTE.hr, 14. veljače 2017.
    Smanji kritiku

    Kazalište kao život

    Miro Gavran napisao je Zaboravi Hollywood prije dvadeset godina, a od tada je izvođen na pozornicama više zemalja. Komad duhovito i zabavno, a uz to i značenjski kompleksno oblikuje odnose renomiranog glumca i profesora glume na kazališnoj akademiji Gabrijela i talentiranog amatera, inače gimnazijskog profesora Mateja koji nastoji upisati studij glume i pritom želi da ga baš taj poznati glumac sprema za prijemni ispit. Ova nova predstava zbiva se u prostoru kojeg je scenografkinja i kostimografkinja Jasmina Pacek uredila jednostavno i funkcionalno, stvorivši nevelikim pomacima od realizma vrlo atraktivan scenski okvir. Nekoliko uobičajenih komada namještaja (uz pomalo zbunjujući element nalik malom postolju za dijeljenje medalja sportskim pobjednicima) određuju ga kao sobu u kojoj je od zidova vidljiv tek onaj stražnji na kojem je niz dugih i uskih okvira neuobičajenih za slike ili fotografije. Neobičnost pojačava i to što površine unutar okvira svijetle tako da se tek naslućuje kako uglavnom predstavljaju prizore iz predstava, pa to uz vješalicu s kostimima i perikom pomalo asocira i na svojevrstan hram kazališne umjetnosti ili kao što će tijekom predstave postajati sve jasnije svetištem koje je vlasnik stana Gabrijel uredio za jednog jedinog glumca – samog sebe.

    Predstava počinje Gabrijelovim monologom iz Richarda III i već tu postaje jasno kako će i tekst i njegova izvedba graditi scensku privlačnost i slojevitost smisla na stvaranju neočekivanih opreka. Tako se od iznimnog komičara Željka Königsknechta koji je i u ne tako čestim interpretacijama dramskih uloga pokazao veliko glumačko umijeće moglo očekivati da će iskoristiti priliku i pokazati vlastitu vrhunsku interpretaciju Shakespearea. Međutim kada se usred prizora javi na telefonski poziv postaje potpuno jasno da on uspješno tumači ne svog nego Gabrijelovog Richarda III, nedovoljno artikulirajući riječi. Shvatljivo je to za glumčevu privatnu interpretaciju, ali Königsknecht istodobno pokazuje kako Gabrijel sam sebi želi dokazati vlastitu veličinu, ali u tome ne uspijeva, jer se iscrpljuje u površnoj samodopadnosti, ne uspostavljajući dublji odnos prema liku koji igra. To je već prva, ne previše primjetljiva naznaka da Gabrijel i nije tako velik glumac kakvim se stalno nastoji predstaviti ili bar da više ne uspijeva doseći nekadašnje visoke domete. Königsknecht fascinira virtuoznim poigravanjem u prelaženju razina na kojima Gabrijel funkcionira – predstavljanje sebe kao velikog glumca, pohlepa za lakom zaradom koja uključuje i neiskren odnos prema kazališoj umjetnosti, lažljivost mentora koji u svom učeniku jasno vidi veliki talent, ali ga baš zbog toga kao mogućeg konkurenta želi zaustaviti, iako izigrava njegovog prijatelja.

    Ravnopravnog partnera ima u Jakovu Gavranu koji na početku Mateja prikazuje potpuno zbunjenim nespretnjakovićem, a to najavljuje i prije ulaska na pozornicu pozivom s Cvjetnog trga, jer ne zna naći put do Gabrijelovog stana na Preradovićevom trgu kao da mu nije poznato da se oba naziva odnose na isti prostor. Kada konačno stigne taj dojam pojačava gotovo dječačkim divljenjem Gabrijelovom vrhunskom glumačkom umijeću i preklinjanjem da mu takav umjetnik postane mentorom. Da Matej možda ipak tu naivnost glumi može se naslutiti na način kako Gabrijelovu odluku da ga odbije mijenja načinom na koji mu nudi veliki honorar, a još više kako brzo usvaja Gabrijelove primjedbe na recitacije i uloge kojima mu se predstavlja. Jakov Gavran složenost svog lika gradi postupnim otkrivanjem velikih Matejevih glumačkih potencijala, uspijevajući dodatno zaintrigirati gledatelja nagovještajem da Matej ima i neki drugi cilj osim učenja glume koje mu uz sve pokazano očito i nije neophodno.

    Zato i nije neobično da poduka iz glume ustupa mjesto Gabrijelovim probama uloga za koje se sprema, a Matej vrlo uvjerljivo se transformirajući glumi sve moguće njegove partnere (pa i partnerice). Pritom se uz preciznost replika između likova dramske literatura uspostavlja i kompleksan, na trenutke naizgled i prijateljski odnos između glumca veterana koji je prešao svoj zenit i mladog talenta koji je na putu prema veličini. Miroslav Međimorec koji se od nekadašnje vizualne atraktivnosti svojih režija okrenuo prema maksimalnoj usredotočenosti na točnost i iskrenost glumačke interpretacije u suradnji s dvojicom sjajnih glumaca uspio je svojim viđenjem Gavranovog komada Zaboravi Hollywood sugestivno pokazati ispreplitanje glume na sceni i glume u životu kao važan element zavodljivosti kazališne umjetnosti i glume kao njezine bitne sastavnice. Dojam o uspjeloj predstavi osnažuje i odmak od potpune teatralizacije zbilje sačuvan kao slutnja u pozadini dojmljivih interpretacija Željka Königsknechta i Jakova Gavrana sve do neočekivanog obrata na kraju kada konačno izbija u prvi plan, obogaćujući izvedbu dodatnim značenjima odnosa između dva zanimljiva lika, a isto tako i zbilje i njezine teatralizacije.

    © Tomislav Kurelec, KAZALIŠTE.hr, 14. veljače 2017.

Video